Ludak
Razmišljajući ni o čemu uspeo je da prepozna nešto u tuđim mislima, koje su za razliku od njegovih postojale. Ćutao je jer je znao da reči koje bi rekao dolaze ni iz čega.Prijatelj je govorio u njegovo ime , hvala bogu - niko nije primetio. Čudno je to kako su se brzo sprijateljili premda ovaj i nije bio vešt govornik. Žive u istom telu mada mu je ime cimera za sad još uvek nepoznato. Zove ga "prijatelj", ne Ishak , samo "prijatelj".
Studirali su na istom fakultetu imali isti broj indeksa , naravno ime i prezime i sve što ide uz telo , ali nisu voleli istu hranu... I ranije dok je bio sam malo je mislio ,ali se često smejao. Danas samo ćuti i sanja , bez osmeha, bez ičega - Nigde. . . Da može da misli o svemu, a ne samo ni o čemu setio bi se saobraćajke na ulazu u Novi sad. Setio bi se da je vozio motor onom brzinom kojom voze samo oni koji ne razmišljaju ni o čemu. Da nije jedan od takvih setio bi se svog susreta sa asfaltom ,varnica ,metala koji prolazi kroz telo i toplote - od adrenalina i krvi.
Razmišljajući ni o čemu setio se belih mantila i belih košulja i na trenutak poželeo je da bude lud - a ne mrtav.
